Otac, Kći i Duh Sveti

˝Otac, Kći i Duh Sveti˝ nova je duologija Mate Matišića napisana za Kerempuh koju na scenu postavlja Janusz Kica. Ovaj umjetnički tandem predstavlja sam vrh kazališne umjetničke produkcije i spoj su koji obećava neponovljiv teatarski doživljaj. U ovim urnebesnim tekstovima prožetim gorkim humorom, finom ironijom i nevjerojatnim apsurdom, Matišić ispisuje obrate dostojne najpametnijih krimića, kopajući uvijek dublje u ponore samog sebe i nalazeći krivca na najneočekivanijim mjestima. Jesmo li voljni doći do istine, ma koliko skrivena ona bila i još važnije, platiti cijenu koju ona podrazumijeva? Za autora je odgovor jasan i nedvosmislen. Uvijek istina i ništa drugo osim istine.

Duologija Mate Matišića čiji prvi dio autor naziva moralitetom, a drugi misterijem, iznimno je i nesvakidašnje djelo koje se svojom kvalitetom izdvaja iz korpusa suvremene dramske riječi, domaće, ali i europske. Matišić neustrašivo kao i uvijek, nudi svoju nutrinu na pladnju, poput vještog kirurga koji si sam sebi operira srce bez anestezije, umanjujući povremeno napetost neodoljivim i eksplozivnim humorom, umirujući sebe, ali i nas kao voajerske svjedoke ovih događaja iza odškrinutih obiteljskih vrata, ironijom, neposrednošću i životnom mudrošću koja izvire iz riječi likova, odnosno, pisca samog.

U prvom je dijelu u fokusu tročlana obitelj – otac Slavko, majka Slavica i kći Ana. On je veteran domovinskog rata, a Ana mlada liječnica s odjela traumatologije koja se i na poslu i kod kuće bavi povredama i ranama koje nikada neće zarasti. Jednoga dana tako u njihovoj se maloj zajednici dogodi pravo čudo jer ipak znamo, istina je kao voda koja uvijek nađe sebi put. Gledajući tako u klupko zbivanja koje se dramatično odmotava pred nama, shvaćamo zatečeni; ništa nije tako nelogično kako se na prvi pogled čini.

Drugi komad postavlja u fokus dva para, Anu i Blaža te Mariju i Marka koje je život spojio iskustvom nezamislive tragedije. U tužni limb ove drame poniremo strmoglavo i brzo, kroz optiku Markovog svijeta, kroz mrežu koju plete unutar paranoidnih teorija zavjera, uvjeren u to da će vrijeme pokazati koliko je bio u pravu, baš kao neki novi prorok Jeremija našeg doba. Uz pozadinsko pitanje o patnji nevinih koje se proteže kroz obje cjeline, ovaj nevjerojatno aktualan tekst progovara o gotovo svim bolnim pitanjima, secirajući ih do posljednjeg atoma. On otvara pitanja u sferi politike, crkve, nacionalizma, odgoja, odnosa u obitelji, seksualne orijentacije, homofobije, ksenofobije, nedostatka ljubavi, promjene spola, pitanje identiteta, feminizma i političkog aktivizma. Sve se odvija u jednom danu u stanu, u dinamičnom i surovom dijalogu, dok vani pada neumoljiva, crna kiša.

Kakav je to narod koji svojoj djeci ne može osigurati radosnu mladost, pita se Matišić u ovom tekstu napisanom upravo za Satiričko kazalište Kerempuh.

U njemu je, uz svo bogatstvo motiva, jedno od temeljnih svakako pitanje morala i temeljne ljudskosti. Jer dok mislimo o umjetnoj inteligenciji gube se tragovi autentičnosti, dobrote i osobne odgovornosti. Dok hrlimo naprijed, vuku nas utezi prošlosti. I tko uopće više zna jesmo li još doista živi ili je li proces izumiranja već započeo…

Dora Delbianco

Praizvedba: 8. ožujka 2025.